http://www.imdb.com/title/tt1029234/
Po svemu sudeći Martyrs je trebao biti legitiman nasljednik prošlogodišnjeg francuskog horor hita À l'intérieur koji je ljubitelje žanra oduševio svojom “iskrenom” brutalnošću. Dok se À l'intérieur bazirao na jednostavnoj priči, sanžnom uzroku(gubitak djeteta) i  klasičnoj posljedici(osveta), Martyrs je svoj sadržaj razdijelio u dvije faze koje su u konačnici usko povezane, bar bi trebale biti.
Ukratko, radnja filma započinje bijegom  djevojčice iz nekakvog kompleksa gdje je iz tko zna kojih razloga bila mučena do smrti. Djevojčica je spašena i prebačena u dječji dom gdje upoznaje prijateljicu, ispostavi se kasnije za cijeli život. Petnaest godina poslje, trauma ipak ostavlja traga. Da bi se riješila demona koji je opsjeda djevojčica, sad vec zrela djevojka  pronalazi svoje mučenike  te kreče u osvetnički pohod…
Ispričana radnja je sedamnaesto minutno otvaranje i prvi od dva dijela, prve faze filma koji je zanimljivo i odlično prikazan segment  i u službi je višeg cilja što se pokaže na kraju.  No nakon uvodnog dijela kreće drugi  dio prve faze filma koji prati borbu naše protagonistice protiv vlastitog demona. Jasno nam je da djevojka ima traumu od proživljenog  no njen unutarnji demon potiće je na samoozljeđivanje i to, ispostavlja se iz ne baš uvjerljivog razloga, grižnje savjesti. Prikaz njene borbe demonstriran je pomoću apsolutno neopravdane količine dosad neviđeno brutalnog nasilja naglašenog rezuckanjem i kasapljenjem. Dvadeset pet minuta bezrazložnog torture porna  pretvara gledatelje u one iz naziva filma, Martyrs(Mučenici). U pomoć joj uskaće prijateljica  čije je jedini motiv dvadesetogodišnjeg prijateljstva nejasna ljubav prema poremećenoj prijateljici  kojoj u stvari i ne vjeruje. Našoj protagonistici sada izdaja postaje glavni razlog samoubojstva. 
U drugoj fazi glavna protagonistica i žrtva postaje nova djevojka(prijateljica) koju pronalazi organizirana men in black skupina čija su  mučenja djevojake brutalnim premlačivanjem, pothranjivanjem, otupljivanje svih čula, pa čak i guljenje kože opravdani višim ciljem koje je u konačnici plod pohlepe pojedinca.
Krajnja ideja odnosno motiv organizatora brutalnih radnji jest neobičan i originalan, no sa zadnjom scenom pohlepnog pojedinca postaje banalan i neopravdan. Nasuprot njih stoji  djevojka nepoznatih motiva o kojoj ne znamo gotovo ništa. Znamo da je prijateljica žrtve koja ju je kao mala djevojčica prihvatila, da ima mini moris i da dobro barata iglom i koncem. Kakva je to karakterizacija lika?  Nikakva! Gluha i štura koja dovodi do asocijalnog odnosa protagonista i gledatelja koji gubi i ono malo ljudskosti i  kad je sažaljenje u pitanju. Tada okolina postaje bitnija od subjekta i nasilje izlazi na površinu i postaje neopravdano. Taj smo sličan problem s karakterizacijom imali i u À l'intérieur gdje također o glavnoj protagonistici nismo znali ništa, ali je problem riješen na genijalno jednostavan način, trudnoćom.  
Likovni izgled Martyrsa je zaista izvanredan i neodoljivo podsjeća na Barkerov Hellraiser posebice u scenama s lancima. Možda je to dovoljan razlog da je idući  projekt redatelja Pacsal Laugiera baš remake Hellraisera u kojem će valjda uz bolji scenarij imati što pokazati. S Martyrsom nije imao prevelike šanse.

OCJENA:5.8/10

AUTOR:MARIO