EL ORFANATO/THE ORPHANAGE(2007)

Nakon Amenabarovog The Othersa, duhovi i ukleta kuća izgledaju već pomalo otrcano, posebno nakon velikih filmova šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih. Kad tu pridodamo i djecu koja su danas neizostavan član skoro svakog zvučnijeg horora, volja za gledanjem nečeg sličnog drastično opada. No iznimka koja potvrđuje pravilo zove se El Orfanato, španjolska psiho triler-drama jezovitog horor ambijenta. Njegovi tvorci zapravo su debitanti Juan Antonio Bayona, kao redatelj, i Sergio Sanshez, kao scenarist, čiji se talent da isčitati iz kompletne strukture filma, razumijevanje žanra s realnim i doziranim nasiljem i neodskakanje od španjolskog stila kojeg krasi usporeni tempo, koji naginje drami, i depresivni pejzaž.

U središtu same priče je Laura koja se nastanjuje, zajedno sa suprugom i posinkom Simonom, na posjed davno zatvorenog sirotišta čijeg je i sama bila član još u djetinjstvu. Stvari se kompliciraju Simonovim nestankom te kreće Laurina paranoična potraga u kojoj otkriva paralelni svijet u kojem treba razlučiti motive i želje duhova djece...

Potpuni dojam majčinskom očaju daje i sam koloritet fotografije koji se naprosto igra s crno-bijelim nijansama što čini ionako deprimiranu i sjetnu sliku filma još deprimiranijom i sjetnijom. Uz tu sumornu sliku najjezovitija činjenica je neopisiv osjećaj klaustrofobije zbog skućenog prostora na svega dvije lokacije tokom skoro cijelog filma, kuće sa dvorištem "Bogu iza nogu", te malenoj plaži s mračnom spiljom. Tek su rijetki kadrovi "izleta" u grad. Autori na maštovit način uvlače sasvim obične dječje igre skrivača i asocijacija te ih na fantastičan način hororiziraju zbog idealnog vremenskog smještanja u trenutcima najveće napetosti. Jak adut s klupe zove se Guillermo del Toro koji uzima producentsku palicu filma. Osjeti se njegov nadaleko poznati rukopis, njegov sneni svijet mašte, čudnih paranolmalnih pojava i situacija.

Fizičke deformacije djece, lomovi udova, razvaljivanje glave i čupanje noktiju ovdje su samo površinski i nebitni detalji koji su u službi filma, što u svakom pogledu El Orfanato čini potpunijim i dubljim. Izuzetno ostvarenje mladih debitanata od kojih se već nakon prvog filma očekuje puno u budućnosti. Sedam osvojenih Goya najveća je preporuka.

OCJENA:7.6/10

              THE MIDNIGHT MEAT TRAIN(2008)

Za razliku od El Orfanata, The Midnight Meat Train je tipičan punokrvni slasher. Temelji se na istoimenoj kratkoj priči knjige The Books of Blood horor maga Clive Barkera, tvorca megapopularnog Hellraisera(naravno, čiji se remake očekuje sljedeće godine). Očekivanja su bila velika s obzirom na holivudski debi Ryuhei Kitamure, redatelja Versus(2000) i Azumi(2003), ali na posljetku veliki potencijal i dobra ideja nisu kompromitirali.

            Imamo zanesenog fotografa koji radi na pričama ispričanim fotografijama New Yorka. Na jednom zadatku spašava poznatog modela(radi se o ženi) od nekolicine kmica koja naposljetku odlazi u podzemni vlak u kojem biva brutalno ubijena od lokalnog mesara. No u njegovom fotoaparatu ostaju nepobitni dokazi koji previše ne zanimaju policiju te se sam upušta u istragu. Jedina potpora ostaje mu njegova djevojka.

            Otvaranje priče zvuči poznato i već mnogo puta viđeno ali  jako dobar tempo i ideja da se fokus drži na pitanju razotkrivanja motiva ubojice, drži film u čvrstu zanimljivu triler cjelinu. No, dobro otvaranje blijedi s prvim zrakama scena "Stathamovske" akcije s podosta CGI-a i treskanja kamerom, a zapravo bi scene trebale biti ishororizirane i atmosferski nabijene do maksimuma. Kitamura nedostatke maskira s doslovnim prenošenjem Barkerove opsesije raskasapljenim ljudskim mesom tako da imamo kadrove ispadanja očiju, prolijevanja mozga, lomljenja nogu, seciranja utrobe, kao da ga je sponzorirala udruga vegetarijanaca da nam se meso kao takvo naprosto zgadi. Na samom kraju Kitamura udara u zid i pretvara kompletnu strukturu u brzopotezni horor klišej završetak s fejk utvarama, jedenjem jezika i čupanjem srca. Osim preglumljenih i iritantnih likova u filmu iznimka za svaku pohvalu je Vinnie Jones. Sama njegova pojava donosi veliko osvježenje američkoj horor sceni. Zasigurno jedna od najdojmljivijih slasher uloga desetljeća.

            Poznat je paradoks o kravi koja daje najviše mlijeka u štali ali ga naposlijetku prolije, a upravo je takav TMMT.

OCJENA:5.2/10

AUTOR:MARIO